Poticanje kreativnosti i inteligencije kroz igre improvizacije

Radionice su prvenstveno usmjerene na razvoj kreativnosti i inteligencije kod djece predškolske i rane školske dobi (5 – 11 god.), ali mogu se prakticirati neovisno o dobi.

Kroz igru, razvijamo bazične senzomotoričke i kognitivne vještine (vježbe/igre za tijelo, duh i um), te ih povezujemo na razne načine, stvarajući nove veze među neuronima. Vježbamo improvizaciju, kao osnovnu vještinu snalaženja u novim situacijama i bazu za razvoj inteligencije, te oslanjanje na vlastitu intuiciju, kroz ekspresiju i introspekciju.

Mnoge igre potiču razmišljanje uz pokret, jačajući koncentraciju i spontani izričaj, oslobađajući potencijale i prevazilaženje straha od publike, pa tako igre imaju i benefite za razvoj društvenih senzibiliteta i jačanje samopouzdanja. Jednostavne su i podložne promjenama pravila od samih sudionika, stvarajući tako uvjete za učenje o vlastitim afinitetima, kapacitetima i donošenju odluka. Sve igre mogu se prlagoditi prema dobi, pa tako mogu biti funkcionalne i za odrasle, ali i za mješovite grupe.

U igrama nema pobjednika i gubitnika, nema točnih odgovora, niti standardiziranih okvira. Postoje jedino smjernice, koje služe kao početna točka, koja otvara beskonačan niz mogućnosti – na temelju kojih sudionici dalje spontano zajedno stvaraju.

 

  1. Igre upoznavanja

(„ice-breakeri” i pripreme za tijelo, duh i um)

 

Ove igre služe za početno upoznavanje djece (i odraslih) koji su se tek susreli, ili kod primanja novih u grupu. Također, služe i za opuštanje i individualizaciju prostora prije nekih drugih igara. Potiču brzo promišljanje uz pokret. One su zabavne i jednostavne, senzo-motoričke, podložne promjeni (evoluciji) pravila i sadržaja, pri čemu su sudionici ujedno i su-kreatori tih pravila i sadržaja, često ispunjene smijehom i razbijanjem nelagode u novoj grupi ili općenito nastupa pred publikom. Upoznavanje kroz smijeh, pamćenje imena kroz igru, aktivacija tijela, grupna kohezija, Ove igre koristiti će se u prvom dijelu sata za zagrijavanje.

 

  1. Igre crtanja

(linija, boja, eksperiment, priča)

 

Ove igre služe za razvijanje fine motorike ruku, osjećaja za prostor, geometriju i osobnost – ekspresiju i introspekciju vlastitih unutarnjih stanja. Priče kroz tekst i crtež. Pretvaranje teksta u crtež i crteža u tekst. Strip. Fanzin. Eksperimentalno crtanje. Crtanje uz glazbu. Kroz bazične crtačke alate – liniju, boju, uzorak i svoju osobnost (jedinstvenu percepciju svijeta), dokazati ćemo da svatko zna i može crtati, i koristiti ćemo crtačke tehnike za samospoznaju, te razvoj inteligencije i kreativnosti.

 

  1. Igre improvizacije

(igre glume, razotkrivanje unutarnjih likova)

 

Ove igre služe za osvještavanje tijela, glasa, prostora i pokreta, interakciju s drugima u prostoru, razvijanje intuicije kroz ekspresiju i introverziju unutarnjih stanja (razotkrivanje unutarnjih likova), snalaženje u novim situacijama, odnosno „razmišljanje u hodu” – kroz igre i spontano stvaranje likova i radnji, bez unaprijed određenog scenarija. Dokazati ćemo da svatko zna i može glumiti, i koristiti glumačke tehnike za samospoznaju, te razvoj kreativnosti i inteligencije.

 

Radionice vodi Zorana Jančić (1985.), mag. engleskog jezika i književnosti, i pedagogije, a diplomirala je na Filozofskom Fakultetu u Rijeci.

Rodom iz Varaždina, živi u Primorju zadnjih 12 godina. Uz obvezno-obrazovne aktivnosti, uvijek je voljela i ekstrakurikularne (slobodne) aktivnosti, pa se tako bavila svačime, od atletike, kick-boxinga, yoge i šetnje u prirodi, preko renesansnih i baroknih plesova, glume, crtanja i pjevanja, pisanja, do organiziranja neformalnih eventa, buvljaka i festivala umjetnosti, te volontiranja na dječjim kampovima, i čuvanja koza na otocima. Radila je u formalnim školama i vrtićima, i zna da se može naći predanih ljudi, ali istovremeno vjeruje da škola nije i ne može biti “priprema za život”, jer život je uvijek i svuda, a mi možemo jedino pronaći svoj put. Znanje nije (samo) u knjigama, znanje je i u nama samima! Mi (edukatori, učitelji, odgajatelji) možemo “predavati” jedno ono što i sami jesmo.